Naslovnica
Lugarev zapisnik PDF Ispis E-mail
Tuesday, 11 August 2009
 
 Image

VRIJEDAN  I ZANIMLJIV DOKUMENT SA KRAJA 19. STOLJEĆA 

Zahvaljujući gospodinu Miroslavu Joziću iz Zagreba, Zavičajna zbirka u Starom Slatiniku ima u svojem sastavu vrijedan dokument sa kraja devetnaestog stoljeća koji sadrži dragocjene informacije o ljudima i događajima toga vremena.

    Radi se o zapisniku kojeg je Miroslavov predak, Ilija Jozić, kao općinski lugar, vodio u razdoblju od 1878. do 1883. godine. 

 

    Prije analize samoga zapisnika i informacija koje on sadrži kažimo nekoliko riječi o njegovom autoru.

    Ilija Jozić pripada  staroj slatiničkoj obitelji, čija se loza, barem u ovom selu, ugasila smrću sestara Lenke i Ljubice Jozić koje su zadnje živjele u staroj obiteljskoj kući na nekadašnjem broju 19. Lenka je umrla 1975., a Ljubica 1987. godine. O ovoj obitelji detaljnije se govori u tekstu Marka Lovinčića objavljenom u knjizi "Stari Slatinik – život i običaji" u izdanju Zavičajnog društva Stari Slatinik 2008. godine.

    Ilija je 1872. godine u Novoj Gradiški (Neugradisca) položio ispit za lugara, što je vidljivo iz svjedodžbe (Zeugnis) na njemačkom jeziku, izdane od tadašnjih austrougarskih vlasti. Zanimljivo je i to da je prije toga, u razdoblju od 1859. do 1867. godine, Ilija obavljao dužnost narodnog učitelja niže pučke škole u Slatiniku, što je zapisano u Spomenici ove škole.

    1874. godine zaposlio se kao lugar-pripravnik na području tadašnje šumske uprave (Imovinske obćine) Nova Gradiška, a 1878. godine je, zajedno sa dvojicom kolega, Stjepanom Damićem i Gašom Olujevićem postavljen za Općinskog lugara na području Šumskoga kotara Oriovac. U nadležnost je dobio čuvarstvo sreza Stupničko i Slatinsko brdo te Mrsunjski lug.

    Shodno svojim nadležnostima i obvezama vodio je  zapisnik, odnosno "Objavni list u svrhu od podpisatoga odkritoga i Šumskom kotaru Oriovac objavitoga prestupka proti sigurnosti šumskog imetka kao i šumskog kvara".

    Ova stara bilježnica pedantno ispisana starinskim kitnjastim rukopisom vođena je po propisima ondašnje države, Austro-ugarske, i ne razlikuje se puno od sličnih evidencija koje se vode danas. U njoj su kronološkim redom zabilježene sve šumske krađe i druge vrste šteta (kvarova) nanesenih državnoj šumskoj imovini na području za koje je odgovarao Ilija Jozić, u razdoblju koje pokriva pet godina koncem 19. stoljeća. Uglavnom se radi o neovlaštenoj sječi drva u šumama Stupničko brdo, Slatiničko brdo, Obriž, Krčevine, Dolača, Lanište, Ratkovica, Brazni dol, Baruge, Travnik i Mrsunjski lug. Predmet krađe bila su uglavnom, bukova, grabova i hrastova drva za ogrijev, te rijeđe hrastova građa za kuću.

    Drugu vrst šteta predstavljalo je neovlašteno puštanje svinja u šumu radi žirovanja i skupljanje žira bez dozvole. Naročito je to vezano za hrastovu šumu Mrsunjski lug koja se nalazi između Slatinika i Kuta, te su u ovoj vrsti kvara zatečeni uglavnom mještani ovih sela.

Image
Prva stranica Objavnog lista


    Šuma koju je čuvao lugar Jozić nalazi se na području ili u blizini sela Brodski Stupnik, Lovčić, Stari Slatinik, Stupnički Kuti i Bebrina, te se na osnovu Zapisnika, odnosno Objavnog lista može djelomično rekonstruirati popis pučanstva koje je u to vrijeme živjelo u ovim selima.

    Tako se na području Stupnika spominju stara prezimena kao što su: Aničić, Bašić, Bogdanović, Popović, Tanculić, Pandak, Jurišić, Mihaljević, Ferić, Kezerić, Grbić, Krpan, Rašeta, Gošćak, Pejanović, Palička, Rašić, Glavaš, Sekulić, Rubčić i dr., na području Lovčića: Aladrović, Mihačić, Siroglavić, Kuzmić, Tuličić, Klisurić  itd.

    U Kutima su brojna prezimena Dikan, pretci današnjih Dikanovića,  Štivić, Vuković, Pavković, Imrović, Vačić a u Bebrini: Alavanić, Milošević, Grgić, Mirković itd.

    Pošto su uz ime i prezime zabilježeni i kućni brojevi, temeljem ovoga dokumenta može se djelomično rekonstruirati i popis obitelji u pojedinim selima toga razdoblja.

    Na ovom mjestu pokušat ćemo po kućnim brojevima rekonstruirati djelomičan popis obitelji Staroga Slatinika, koji se u tom vremenu službeno zvao samo Slatinik:

 

Kućni broj
Prezime Napomena
  Kućni broj
Prezime
Napomena
 1  Budak seoski kovač    33  Mucić  kasnije Lončar
 2  Koporčić      34  Šimunović  
 3  Bašić      35  Koporčić  
 4  Žunić      36  Kovačević  
 5  Svrakić      37  Dragović  
 6  Koporčić      38  Ervaćinović  
 7  Ćurčić      39  Krnić  
 8  Knežević      40  Dragović  
 9  Galović      41  nepoznato  
 10  nepoznato      42  Koporčić  
 11  Augustinović      43  Krnić  
 12  Grgurević      44  Sekić  
 13  nepoznato      45  Lovrić  
 14  Ćurčić      46  Godišćak  
 15  Grgić      47  Janković  kasnije Vrzić
 16  Žunić      48  nepoznato  
 17  nepoznato      49  Pavletić  
 18  Lovrić      50  Špoljarević  
 19  nepoznato      51  Smiljanić  
 20  Vidović      52  Vidović  
 21  Salantić      53  nepoznato  
 22  Koporčić  kasnije Stojanić    54  Jurić  
 23  Koporčić      55  Stanković  seoski stolar
 24  Koporčić      56  nepoznato  
 25  nepoznato      57  Beuk  kasnije Mucić
 26  Franić      58  nepoznato  
 27  Vidović      59  Jurić  
 28  Kasapović      60  nepoznato  
 29  Mateljević      61  Crljen  
 30  Rukavina      62  nepoznato  
 31  Vidović      63
 Kalaj  kasnije Ogriković
 32  Matić          


    Vidljivo je da je od 63 kućna broja na samo njih 12 nepoznato prezime, što znači da su većina ondašnjih stanovnika  bila "klijenti" lugara Jozića. Zahvaljujući tome možemo uglavnom rekonstruirati popis obitelji koje su na području Starog Slatinika živjele u to vrijeme. Podebljana su prezimena koja i danas postoje u ovome mjestu.

    Zabunu donekle unosi redoslijed kućnih brojeva, jer nije u skladu sa stvarnim današnjim razmještajem kuća pojedinih obitelji. Pretpostavka je da su se kućni brojevi dijelili na zhtjev, a pri tome se nije poštovalo stanje na terenu.

    Kao i od samog postanka naselja, najbrojnija je obitelj Koporčić koja, barem na ovom popisu, broji 6 kuća.

    U Zapisniku se spominju i tadašnji obrtnici, odnosno njihovi pomoćnici i kalfe. Na kućnom broju 1 bio je kovač Budak, a na broju 55  stolar Stanković. Spominje se i bačvarski meštar Leopold Kafs, ali na žalost nije upisan njegov kućni broj. Često su u šumskoj šteti zatečeni sluge koje su neke obitelji u to vrijeme imale (Jankovići, Augustinovići, Matići, Koporčići, Salantići), ali su oni morali dati ime i kućni broj svojega gazde.


    Iz ovog Zapisnika ne može se saznati prezime žitelja kuće pod rednim brojem 19. Poznato je, međutim da je to kuća obitelji Jozić, a teško je zamisliti da bi lugar Ilija sam sebe zatekao u šumskoj šteti.

 

    I na kraju, nekoliko zanimljivosti iz ovoga vrijednog dokumenta.

    Lugar Jozić obvezno je u Zapisnik, pored podataka o "kvaročincu", opisa samoga čina i mjesta gdje je počinjen unosio i "opazku" o tome što je nakon toga poduzeo. Očito kao čovjek nije bio previše strog jer su česte "opazke" kao:

"Drva nisam mogao zapleniti jer sam se morao u šumu vratiti a sikere kod sebe imao nije valjda ju je nekamo zabacio kada me je spazio".

Pored zapljene predmeta štete imao je vjerojatno nalog i da obvezno zaplijeni sjekiru, jer je ona u to vrijeme za siromašne seljake imala veliku vrijednost, barem kao danas motorna pila. Lukavi seljaci bacili bi ju daleko od sebe čim su ugledali lugara, a onda se kasnije vratili po nju.

Za žirovanje svinja i skupljanje (branje) žira bila je potrebna posebna dozvola, i on se mogao skupljati samo u određenim predjelima. O tome svjedoče slijedeće zabilješke iz Zapisnika:

"Žira brat u zabranitom predjelu za branje žira u ime sađenja šumah." i

"Žirio svinje bez cedulje uplatite".


Na zadnjoj stranici svoje bilježnice, izlizane od dugog nošenja po terenu, i požutjele od starosti,lugar Jozić je, kao dobar domaćin, zabilježio slijedeći recept za pravljenje domaćeg sapuna (safuna) koji je vjerojatno dobio od nekoga od svojih "klijenata".

Image

 

 

Josip Salantić

Zadnja Promjena ( Monday, 14 December 2009 )
 
« Prethodna   Sljedeća »