Naslovnica
IN MEMORIAM PDF Ispis E-mail
Monday, 20 July 2009
IN MEMORIAM

Image

 

MARKO LOVINI

( 2.1.1948. – 17.7.2009.)

 

IN MEMORIAM

 

17. srpnja 2009. godine prestalo je kucati srce inicijatora osnivanja i prvoga predsjednika Udruge "Zaviajno društvo Stari Slatinik, Marka Lovinia.

 

Markov ivot nije bio nimalo lak. Obiljeen je u samom poetku traginom smru oca u poslijeratnim istkama. Samohrana majka Milica odgajala ga je u teškim uvjetima, ali ipak mu je omoguila završetak gimnazije i diplomu na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od malena je Marko odgajan u kršanskom i domoljubnom, hrvatskom duhu, te nije udo da se za vrijeme studija u Zagrebu pridruio "Hrvatskom proljeu" kojom prigodom se aktivno druio sa tadašnjim voama ovoga pokreta, Draenom Budišom, Markom Veselicom i drugima.

 

Nakon završetka studija Marko se zapošljava u tadašnjoj Vodnoj zajednici (danas Hrvatske vode) gdje se naroito aktivira u ureivanju njihovog asopisa "Sava". Nakon toga, do konca devedesetih obavlja dunost tajnika Saveza organizacija za fiziku kulturu tadašnje Opine Slavonski Brod (danas Zajednica športskih udruga Brodsko-posavske upanije).

 

Što se tie društveno-politikog rada, poetkom osamdesetih aktivan je u Hrvatskoj demokratskoj stranci svojeg prijatelja Marka Veselice a kasnije je jedan od osnivaa Hrvatske iste stranke prava u našoj upaniji.

 

Bez obzira na svoje stavove koji nisu bili u skladu sa tadašnjom slubenom politikom, Marko je u razdoblju od 1974. do 1984. godine biran za predsjednika Mjesne zajednice te daje izraziti doprinos kulturno zabavnom i sportskom ivotu u selu pri emu je zasluan za izgradnju znaajnih infrastrukturnih objekata.

 

Najvei doprinos kulturnom i zabavnom ivotu ovoga naselja Marko Lovini daje u najnovijoj povijesti ovoga naselja kroz Udrugu "Zaviajno društvo Stari Slatinik" koja se na njegovu inicijativu osniva u svibnju 2006. godine. Marko je sve ovo vrijeme, unato teškoj bolesti koja ga je nedugo nakon toga pogodila, spiritus movens ove Udruge. Udruga je do sada izdala 6 vrijednih knjiga iji je urednik i autor velikog broja priloga naš Marko. U društvenom domu ureena je Zaviajna zbirka sa velikim brojem vrijednih izloaka koji govore o povijesti našega naselja. I ovdje je veliki Markov doprinos. On je osobno od kue do kue skupio veliki broj izloaka, sauvavši ih tako od daljnje propasti.

 

S tugom  smo na posljednji poinak ispratili, kišovitoga dana 17. srpnja na mjesnom groblju u Starom Slatiniku ispratili našega Marka, ali istovremeno smo ponosni što smo u svoj sredini imali ovakvog ovjeka. Markov ivot bio je ispunjen davanjima. Malo toga je za uzvrat traio i primao, osim naravno pohvala za njegov rad koje su bile duboko opravdane.

 

U posljednjih nekoliko godina, unato bolesti koja je neumitno napredovala, moe se slobodno rei da je ivio iskljuivo za Stari Slatinik, za Zaviajnu udrugu i knjige koje je kroz nju ureivao i izdavao. ak i posljednjih dana, kada nije mogao ustati iz bolesnike postelje i ve polako gubio kontakt sa okolinom Markove misli bile su usmjerene na narednu, sedmu knjigu, koju na alost nije uspio završiti. Kroz ove knjige došao je do izraaja Markov spisateljski i nadasve pjesniki talent, te su njegovi radovi zabiljeeni za slijedee generacije.

 

Pred sam kraj ivota Marko je napisao tekst koji nosi naslov "U traganju za dušom", koji je trebao biti uvod u njegu posljednju, nedovršenu knjigu. Ovaj tekst glasi:

 

"Stari Slatinik, mesto našega iskona, neodoljivi je dio nas koji smo u njegovu okrilju ugledali svjetlo dana i svojim prvim djejim koracima krenuli neizvjesnom cestom ivota.

 

            On je naša prošlost, sadašnjost i budunost. Prošlost koja je ostala iza nas budimo u našim sjeanjima, kako bi u ivot vratili naš hod po neizvjesnima stazama ivota.

 

            Sadašnjost udišemo punima pluima, upijajui u sebe njezinu ljepotu i vonj njezine druge, neizbjene strane lica.

 

            Na put u budunost kreemo široko raskriljenih krila i ispunjeni nadom u bolje dane, ali i ispunjeni zebnjom od udaraca zle sudbine, koja nas je kroz prošla vremena tako esto pohodila.

 

            Tu, u Staromu Slatiniku, pod humkom napaene zemlje hrvatske stii emo na zadnju postaju svojega ovozemaljskoga ivota. To je dio usuda koji u sebi nosimo još od roenja i koji nitko nije uspio izbjei. Taj smiraj snova o vlastitoj vjeitosti neodvojivi je dio naše sudbine kojom upravlja Svevišnji.

 

            Stari Slatinik duga je, burna i nedopisana pria, koja još uvijek trai svoju dušu, za kojom je tako dugo lutao po bespuima naše naješe tragine prošlosti.

 

            Nošen tragikom minulih stoljea hrvatske povijesti, još uvijek – traei tu svoju dušu nastojei dohvatiti ju i obgrliti ju toplinom svoje neizmjerne ljubavi.

 

            Traei tu svoju dušu, dolazimo do jedne nepobitne spoznaje. neodvojivi smo dio naroda koji nakon svake od svojih Kalvarija širi krila i njima dodiruje visine neba, uivajui u pobjedi nad zlom.

 

            Dio smo te neumrle duše, plemenite i nepobjedive. To je duša hrvatska."

 

Laka ti bila staroslatinika zemlja.

 

Neka ti je vjena slava.

 

 

 

Zaviajno društvo Stari Slatinik

 

 

Zadnja Promjena ( Tuesday, 13 July 2010 )
 
« Prethodna   Sljedea »